Simpozij prigodom 415. obljetnice osnutka i neprekinutog djelovanja Klasične gimnazije u Zagrebu održan je održan 25. veljače 2022. Na njemu su sudjelovali brojni gosti među kojima spominjemo Dalibora Renića, provincijala Družbe Isusove iz Zagreba, Vesna Šerepac, ravnateljica Uprave za odgoj i obrazovanje iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, Dubravka Brezak Stamać, ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje, Jadranka Žarković, savjetnica predsjednika Republike Hrvatske za odgoj i obrazovanje. Dok su predavači bili sljedeći: akademik Davor Miličić, zatim Velimir Srića, Mirjana Kujundžić, Matija Žeško i drugi te prof. Ivan Bedeničić.
Određene dijelove predavanja ravnatelja Ivana Bedeničića pod naslovom „Suvremeno društvo na temeljima klasičnog obrazovanja“ donosimo u nastavku.
Klasičari u katoličkim školama RH – izumiruća vrsta?
Prije svega moram zahvaliti na pozivu i povjerenju svojim dragim kolegicama, filologinjama,profesoricama Korneliji Pavlić i Zdravki Martinić-Jerčić koje su smatrale da, ako ništa drugo, a onda barem da ne mogu značajnije naštetiti vrsnosti i ozbiljnosti ovoga skupa!
Želio sam i na ovom skupu izreći ono što papagajski ponavljam u svim promotivnim aktivnostima klasičnog smjera u našim katoličkim školama – ne može se obrazovanje svesti na profitom zatrovan svijet zaboravljajući na „neisplative“ dimenzije čovječnosti. Htio sam upozoriti na činjenicu da i Crkva, makar i u pojedinačnim naporima, gaji posebnu brigu u očuvanju tradicije judeo-kršćanskog, a onda i neizostavno rimsko-grčkog kulturnog kruga kojem neprijeporno pripadamo.
I na kraju, napominjući da ni izdaleka nisam iscrpio sve razloge svojeg današnjeg nastupa, nisam mogao propustiti ovu priliku da i kolegama profesorima u svojoj školi kao i učenicima naših katoličkih klasičnih gimnazija ne dam jasnu i nedvosmislenu podršku u njihovu živom nastojanju da neiscrpan rudnik grčko-rimskog svijeta otkrivaju kao učiteljicu života, riznicu znanja i neiscrpan izvor nadahnuća.
Katoličke osnovne i srednje škole u RH
Kod srednjih katoličkih škola možemo razlikovati nekoliko skupina. One koje su dobile pravo javnosti 1991. u pravilu su već postojale (s kraćim prekidima i poteškoćama u djelovanju) i bile su aktivne u unutarcrkvenim potrebama. Do kraja stoljeća (do 2000.-te) osnovane su škole sa znatnijim vremenskim prekidima u djelovanju do najnovijih (poslije 2000.-te) u Virovitici i Požegi koje predstavljaju „novum“ premda je i taj nastanak inspiriran tradicijom katoličkih škola u tim krajevima. Premda se najavljuje osnivanje srednjih škola po nekim biskupijama teško je za očekivati značajniji rast u idućim godinama.
Osnutak katoličkih osnovnih škola (u modernoj RH) počinje od 2008. i za očekivati je njihovo značajnije povećanje u narednom razdoblju.
Klasični jezici u katoličkim osnovnim i srednjim školama
Od osnovnih katoličkih škola samo klasično usmjerenje ima Prva katolička osnovna škola u Zagrebu (4 odjeljenja) (podrazumijeva latinski od 5. do 8. razreda i grčki u 7. i 8. razredu), a Katolička osnovna škola u Požegi, Katolička osnovna škola u Virovitici i Katolička osnovna škola u Novskoj imaju izborni latinski i grčki jezik. Budući da se radi o vrlo malom broju učenika koji imaju klasično usmjerenje (bilo obavezno ili izborno) u daljnjem se tijeku ovog predavanja neću osvrtati na njih jer je uz maleni broj polaznika klasičnih usmjerenja taj broj još umanjen i relativno malim udjelom đaka koji nastavljaju klasično usmjerenje u klasičnoj gimnaziji. Po praćenju osmaša koji upisuju klasičnu gimnaziju taj broj (npr. u Katoličkoj osnovnoj školi s pravom javnosti u Požegi) ne prelazi 20%, a podatke za ostale škole je, za sada, teško dobiti!)
Od srednjih katoličkih škola samo jedna škola nema klasičnog usmjerenja (Ženska opća gimnazija Družbe sestara milosrdnica). Pojedine škole imaju samo klasični smjer (KG Ivana Pavla II. U Zadru (8 odjeljenja); Isusovačka klasična gimnazija u Osijeku (9 odjeljenja); Nadbiskupijska klasična gimnazija don Frane Bulić u Splitu (8 odjeljenja); Biskupijska klasična gimnazija Ruđera Boškovića u Dubrovniku (4 odjeljenje), Nadbiskupijska klasična gimnazija u Zagrebu (16 odjeljenja) i Katolička klasična gimnazija u Virovitici (4 odjeljenje)), ostale škole imaju kombinaciju klasičnog i nekog drugog smjera (Salezijanska klasična gimnazija (4 odjeljenje), Katolička gimnazija u Požegi (4 odjeljenje)), KG fra Marijana Lanosovića u Slavonskom Brodu (8 odjeljenja), Franjevačka klasična gimnazija u Sinju (4 odjeljenja), Klasična gimnazija u Pazinu (4 odjeljenja). Od 108 razrednih odjeljenja u katoličkim školama RH 73 ih je klasičnih.
Gledajući ukupnu populaciju učenika katoličkih srednjih škola i svih razrednih odjeljenja vidljivo je da su, za sada, klasičari značajno zastupljeni u katoličkim školama. Prema broju učenika to je impozantnih 66,74 %, a prema broju odjeljenja to je 67,59 %, dakle 2/3 učeničke populacije u katoličkim školama su klasičari. To je vrijedan podatak koji pokazuje želju i potrebu osnivača za klasičnim obrazovanjem na području Hrvatske.
Klasičari katoličkih gimnazija u usporedbi s ostalim klasičarima u učeničkoj
populaciji srednjih škola RH
U izvođenju statistike palo mi je u oči da u cjelokupnoj klasičarskoj populaciji, koja iznosi 1,77 % udjela svih učenika srednjih škola, katoličke škole zauzimaju dominantno mjesto od 61,84 % svih klasičara u RH. Taj postotak nam daje za pravo izvesti zaključak da smo značajan čimbenik u čuvanju „klasičnog“ identiteta u hrvatskom školskom sustavu. Isto tako nije za zanemariti činjenicu da je od 1,56 % klasičnih odjeljenja u odnosu na sva razredna odjeljenja u RH 61,86 % klasičnh odjeljenja u katoličkim gimnazijama, a to je udio koji osigurava značajnu ulogu katoličkiih škola u klasičnom obrazovanju i materijalnu egzistenciju lijepom broju klasičnih filologa i na taj način ipak omogućava „preživljavanje“ struke!!! Svakako pred katoličke gimnazije postavlja i odgovornost da zajednički sa ostalim klasičnim gimnazijama zajedno promišljamo budućnost klasičnog obrazovanja.
Klasični jezici u modernoj tržišnoj utakmici
Listajući (i digitalna!) izdanja školskih udžbenika pojedinih gimnazijskih predmeta ne može se ne primijetiti želja, a vjerojatno i potreba za pojašnjavanjem pojedinih pojmova nastalih iz latinskog i grčkog jezika. Kada bi sva obrazovna radoznalost posizanja za klasičnim jezicima završavala samo na tom stupnju prepoznavanja vokabulara, a nastavljala sa smislenijim pamćenjem i razjašnjenjem stručnih terminologija već bi postojala sasvim razumljiva potreba za pažljivim njegovanjem klasičnih jezika.
Što reći o gramatikama latinskog i grčkog koje nam u potpunosti otvaraju put u logičke strukture svih jezika i njihove uporabe koja daleko nadmašuju svakodnevno (pa i medijsko) brbljanje, a prema mišljenjima mnogih izrazito razvijaju i „matematički“ dio mozga!?! Treba li spominjati svu riznicu antičkih znanja i vještina, temeljnih pitanja i spoznaja svijeta i čovjeka ljudima europskog povijesnog i kulturnog kruga? Možda je upravo na klasičarima posvijestiti i podsjetiti na vezivno tkivo ljudi i naroda bez kojih nikakva ljudska zajednica niti može opstati, a još manje rasti. U vremenima kada se želi izbrisati staro po nekom (ne)definiranom ključu suvremenog bilo bi možda uputno da klasičari jasnije (i glasnije!) svijetu obznanjuju vrijednosti svevremenitosti!
Nije na odmet spomenuti i neistraženo more hrvatskih dokumenata pisanih latinskim jezikom koji čekaju neke buduće generacije klasičara!!! Treba li napominjati da će se već netko, kad- tad, pojaviti sa svojim originalnim (re)interpretacijama. U svjetlu proučavanja biblijskih i tradicijskih crkvenih dokumenata valjda nikome ne treba iznova ukazivati na univerzalno načelo znanstvenog pristupa u stalnom propitkivanju pronađenog i upornom vraćanju ad fontes!
Koliko god s jedne strane klasičari i klasično obrazovanje bili izgurani na marginu (barem u željama i postupcima nekih!) toliko nam se više klasične teme, barem mi se tako čini, pojavljuju kroz igre, filmove, imena, inspiracije, predstave i sl. I to je područje koje je vrijedno pažnje, a čini mi se i lukrativnim (da ne kažu da nismo i za tržište!)! Nadam se da postoji snage i pameti da održimo, mi klasičari, svaki u svom prostoru djelovanja, tradiciju koja nas je kroz povijest spajala i ubrajala u krug zemalja koji su svoje identitete dijelom stvorili, a svakako sačuvali zahvaljujući između ostalog i ostavštini grčkog i latinskog jezika i svega što nam je tim jezicima preneseno i stvoreno.
Na kraju, ne mogu ne dodati da bi obrazovanje trebalo biti povlastica ljudske vrste koje mora biti i instrument tržišne egzistencije pojedinaca i skupina, ali i sredstvo oplemenjivanja čovjeka u svim, a onda i neprofitnim sastavnicama ljudske egzistencije. I grčka i rimska tradicija utkana u povijest Hrvata imala je, ima i imat će što reći i doprinijeti na tom planu.
Klasična usmjerenja u katoličkim školama – teret ili…?
Iščitavajući osnovne dokumente temeljem kojih su osnovane naše katoličke škole nigdje izrijekom nisam naišao na preporuku da to budu škole klasičnih usmjerenja što je razumljivo s gledišta općenitosti crkvenih dokumenata, ali možda neshvatljivo zbog brige o ostavštini Crkve koja zahtijeva (ili bi trebala zahtijevati!) posebnu brigu o toj vrsti kadrova. No, kako bilo da bilo, s jedne strane poštujući stoljetnu tradiciju gotovo sve škole krenule su u osnivanju s klasičnim usmjerenjem, a s druge strane iskoristila se mogućnost formiranja klasičnih gimnazija koje su u pojedinim krajevima ispunile obrazovne rupe nastale višedesetljetnim diskontinuitetom više-manje poznatih uzroka i razloga. Dakako ovdje je posebno važno naglasiti „klasičnu“ genealogiju (gotovo!) svih osnivača i njihovu privrženost klasičarima.
Bilo bi dobro da to i tako ostane, ali već se sada primjećuju neki pomaci koji su uvjetovani očajnom demografskom situacijom, STEM-izacijom i pretjeranom tržišnom orijentacijom korisnika naših škola. Ne znam jesmo li u katoličkim školama spremni prepoznati, a onda i uhvatiti se u koštac s novovjekim (uvijek istim!) Mamonom i (iz)boriti se za Božje, a onda i ljudsko pravo na obrazovanje per se što se svakako u zapadnoeuropskom kulturnom krugu postiže i latinskim i grčkim!
Kako ne bih problem sveo na mjeru vlastita promišljanja zamolio sam kolege ravnatelje katoličkih škola da kratkom anketom ponešto kažu o toj temi pa da zajedničkom pameću osmislimo neki zaključak.
Od dvanaest ravnatelja (jedna se kolegica ispričala jer joj škola nema klasičnog usmjerenja) dobio sam odgovore od njih osam što pruža relevantan uzorak.
Zaključak
Što zaključiti temeljem iznesenih statistika?
Prije svega treba konstatirati da su katoličke srednja škola u RH snažno obojene klasičnim programom. Svojim djelovanjem snažno potiču opstanak klasičnog obrazovanja i važan su čimbenik (i partner) u školskom sustavu RH na polju klasičnog obrazovanja.
Katoličke su škole posebno zaslužne da su u pojedinim dijelovima Hrvatske uopće prisutni klasični programi što nam zorno pokazuje potrebu njihova opstanka ako ne želimo klasičare samo u najvećim centrima poput Zagreba, Splita i Šibenika gdje postoje i državne klasične gimnazije. Gledajući teritorijalnu pokrivenost klasičnim gimnazijama (samostalno ili u sklopu drugih škola) primjećuje se praznina u područjima Čakovca, Varaždina, Karlovca i Siska. Možda je to i prilika za širenje klasičnih usmjerenja!
Ogroman deficit učenika (u nepuno desetljeće broj svih učenika smanjio se za desetak posto, a broj srednjoškolaca za dvadeset posto, u brojevima to je pedesetak tisuća svih učenika i tridesetak tisuća učenika srednjih škola) pogodio je i klasične gimnazije. K tome treba pridodati i pretjeranu tržišnu orijentaciju škola i sustavno (ne)hotimično obezvređivanje velikog dijela društvenih predmeta što se neminovno odražava i na kvalitetu i na kvantitetu upisanih đaka. Ovdje svakako valja uzeti u obzir i razloge koji su naveli ravnatelji katoličkih srednjih škola u priloženoj anketi pod upitom o razlozima „neupisa“.
Svakako bi bilo dobro pojačati intenzitet latinskog i grčkog jezika u osnovnim školama, ali je potrebno raspraviti pitanje broja sati klasičnih jezika u svjetlu ogromne ponude ostalih izbornih (pod tim mislim i na fakultativne i izvannastavne sadržaje) sadržaja koji su doista „nabildali“ školsku satnicu. Smatram da bi isto tako, sasvim otvoreno trebalo razmisliti i o broju sati u gimnazijama ili barem izboriti određenu modularnost, a posebno u završnim razredima!
Katoličke škole omogućuju životnu egzistenciju za dvadesetak klasičnih filologa s punom satnicom (bez dodatnih zaduženja!) što je, čini mi se, u ovim vremenima važno i za preživljavanje struke! Opstojnost klasičnog programa u katoličkim školama, za sada, po mom mišljenju, ovisi o klasičnom obrazovanju i osnivača i ravnatelja. Teško je prognozirati kako će to izgledati dođe li do kakve strukturalne promjene u tom dijelu i posljedično do „pomanjkanja sluha“!
Postoji ogroman trud i želja da se u katoličkim školama i dalje sustavno njeguje klasični program, ali ne bi trebalo zatvarati oči pred problemima! O trudu osnivača, ravnatelja i dijela predavača svjedoče i brojne akcije koje su dijelom pobrojane u anketi pod pitanjem koje se aktivnosti poduzimaju.
Svakako bi trebalo poraditi na motiviranosti predavača koji bi i sami morali shvatiti situaciju i uključiti se u aktivnu kampanju promocije klasičnih jezika ( i svojih radnih mjesta!), a prije svega potruditi se oko novijih i interesantnijih modaliteta predavanja i uključivanja u moderne mladenačke trendove!
Konačno, može i kao zaključak, duboko sam uvjeren da klasičari imaju pameti, mogućnosti i načina da prežive makar i kao sol hrvatskog školskog sustava! Dum spiro spero!