Prvi benediktinski samostan osnovan je 852. u Rižinicama kraj Solina nakon čega se benediktinski red širi po Hrvatskoj. Ženski benediktinski samostan sv. Marije u Zadru se spominje već 920. a 1066. ga je obnovila ugledna plemkinja Čika uz pomoć brata, kralja Petra Krešimira IV. te on djeluje do danas. Samostan je od svoga osnutka do danas uvijek bio gnijezdo molitve, rada i kulture. Prkoseći raznim napadačima, rušiteljima i strujama do danas je sačuvao posvećeni život i unatoč predodžbi o zatvorenosti reda, snažne sprege s gradom i okolicom u smislu promicanja znanja i kulture i očuvanja vrijedne duhovne i materijalne baštine.
U sklopu samostanu je djelovala djevojačka škola, tzv. licej, koja je dobila pravo javnosti 1874. U 2. svjetskom ratu samostan je bombradiran i urušen te su benediktinke pronašle utočište u Nadbiskupskom sjemeništu gdje su nastavile s poučavanjem. Benediktinke se vraćaju u obnovljeni samostan 1970. godine. Od povratka, drže privatnu poduku sviranja na glasoviru, harmonici i gitari. Prije nekoliko godina rodila se ideja da se ta poduka institucionalizira, te je taj napor rezultirao osnivanjem Osnovne glazbene škole sv. Benedikta 2008. godine. Škola se nalazi u staroj gradskoj jezgri, na Poluotoku, prostorno povezana sa samostanom, ali s posebnim ulazom. Škola broji preko 120 učenika, od predškolske skupine do šestog razreda, a djeca sviraju glasovir, gitaru, flautu, klarinet, obou, violinu, harmoniku i harfu. Učenici rado nastupaju, a tri puta godišnje imaju velike koncerte: pred Božić, za Dan škole koji pada na 21. ožujka – blagdan preminuća sv. Benedikta, te pred kraj nastavne godine.
Osim redovitog poučavanja, učenici imaju prilike družiti se s časnim sestrama samostana na mjesečnim susretima-radionicama a velika pažnja posvećuje se druženju s učenicima i roditeljima, organiziraju se zajednički izleti, slavljenje sv. misa i duhovne obnove. Kao što je napisao sv. Benedikt: „Moli i radi da se u svemu slavi Bog.“