U Šibeniku je u petak 10. ožujka otvoren dvodnevni skup trajne formacije djelatnika katoličkih škola u Republici Hrvatskoj o temi „Sadašnjost i budućnost katoličkih škola – stanje, izazovi i perspektive“.
Susret je počeo euharistijskim slavljem koje je u šibenskoj katedrali sv. Jakova predvodio požeški biskup Antun Škvorčević, predsjednik Vijeća HBK za katolički odgoj i obrazovanje. Šibenski biskup Tomislav Rogić na početku je uputio sudionicima riječi dobrodošlice, izrazivši radost što se skup održava o 725. obljetnici uspostave Šibenske biskupije i 15. obljetnici osnutka Katoličke osnovne škole u Šibeniku, prve takve vrste u Republici Hrvatskoj. Pozdravio je požeškog biskupa Antuna Škvorčevića, predsjednika Vijeća HBK za katolički odgoj i obrazovanje; šibenskog biskupa u miru Antu Ivasa, utemeljitelja Katoličke osnovne škole u Šibeniku; Ivicu Žuljevića, predstojnika Nacionalnog ureda za katoličke škole; Danijela Holeša, tajnika Nacionalnog ureda za katoličke škole; s. Mandicu Starčević, ravnateljicu Katoličke osnovne škole u Šibeniku; sve nazočne ravnatelje i djelatnike dvadeset i četiriju katoličkih škola iz cijele Hrvatske, te sve druge sudionike slavlja.
Biskup Škvorčević zahvalio je biskupu Rogiću za riječi pozdrava, istaknuvši da ovaj susret trajne formacije djelatnika katoličkih škola u Republici Hrvatskoj nije prvenstveno učenje nečega, nego međusobno dijeljenje onog bogatstva vjere koje nose u svojim srcima kojim u svom radu pristupaju mladim ljudima, nastojeći ih buditi za one dimenzije njihova postojanja koje jedino Bog može ostvariti u njima. Zahvalio im je za požrtvovnost i ljubav koju iskazuju djeci i mladima, vršeći to dragocjeno odgojno djelo u Hrvatskoj. Čestitao je biskupu domaćinu spomenute obljetnice Šibenske biskupije i šibenske Katoličke osnovne škole. Osobitu pak čestitku uputio je biskupu u miru Anti Ivasu što je krenuo s osnivanjem katoličkih osnovnih škola u Hrvatskoj, koje je potom slijedila Požega i drugi. Dodao je kako je znakovito da se nalaze u katedrali sv. Jakova, podsjetivši na drevni i glasoviti europski „Put sv. Jakova“ – „Camino de Santiago“ – na kojem su se mnogi višemjesečnim pješačenjem po zagovoru sv. Jakova susretali s Bogom i rasli u čovještvu. Kazao je da bi ova dva dana želio zajedno s njima biti na duhovnom putu i u ovo korizmeno vrijeme propitivati „jesmo li dovoljno ispunjeni Božjom snagom i svjetlom, kako bismo mogli pomagati djeci i mladima da rastu do one mjere koju im samo Bog može dati.“
U homiliji biskup se zanimao jesu li sudionici slavlja po južnom vremenu dobro doputovali u Šibenik. Podsjetivši ih kako su Dubrovčani nekoć zabranjivali da se u danima južine vode ozbiljne rasprave i donose odluke, rekao je da su navijestili Božju riječ koja je jača od južine, te ih u dubini bića može pokrenuti na prave misli i djela. Pozvao ih je da stoga toj moćnoj Božjoj riječi posvete barem kratku pozornost, kako bi ih ta riječ što bolje ispunila i što snažnije pokrenula. Upitao je potom sudionike slavlja jesu li profitno osviješteni. Kazao je kako ga poprilično pogađa kad čuje kako nemali broj ljudi kod nas govori da se u Hrvatskoj ništa ne isplati. Svodeći život na isplativost, svjedoče da mu pristupaju isključivo po profitnom obrascu. Upitao je nazočne jesu li – polazeći od navedene svijesti – i sami pomislili kako se ne isplati biti učitelj ili profesor u katoličkoj školi u Hrvatskoj, jer su im plaće skromne. Odgovorio je da u odgovoru na to pitanje može biti od pomoći naviještena Božja riječ.
Prvo čitanje iz Knjige postanka govori o Josipu, na kojega su njegova braća bila ljubomorna i zavidna zbog osobite ljubavi koju mu je iskazivao njihov otac Jakov. Biskup je ustvrdio da su ljubomora i zavist stanje duha kojim netko pristupa drugom čovjeku, vidjevši u njemu ne samo takmaca koji je od njega ljepši, bolji ili bogatiji, nego i protivnika kojega se treba riješiti na sve moguće načine, ne isključujući ni ubojstvo. Napomenuo je da je opisano postupanje braće s bratom Josipom svojevrsni paradigmatski prikaz takvog pristupa. Najprije su naumili Josipa baciti u zdenac neka se ondje utopi ili umre od gladi. Potom je on spašen svojevrsnim „profitnim razmišljanjem“ jednog brata: Nećemo ništa postići ako ga ubijemo, a imat će koristi ako ga prodamo Jišmaelcima koji su im se upravo približili na svom trgovačkom proputovanju. Uključili su se u njihovu trgovinu mirodijama, začinima i drugim istočnjačkim potrepštinama tako da su im prodali brata za dvadeset srebrnika.
Međutim, ustvrdio je biskup, u to „profitno“ razmišljanje Josipove braće na svoj se način umiješao Bog, koji je u godinama kad je glad zavladala svijetom uzdigao Josipa iz bijednog robovskog stanja u Egiptu i postavio da svojim nesebičnim, „neprofitnim“ djelovanjem postane spasitelj faraonova carstva i vlastite obitelji, braće koja su ga prodala u bescjenje. Biskup je kazao kako kršćani u Josipu, prodanom bratu, prepoznaju lik Isusa, koji je postao žrtva „profitnog“ razmišljanja apostola Jude i onih Židova koji su ga nagovorili da izda svoga Učitelja za trideset srebrnika. Naglasio je biskup da je Gospodin Isus to profitno ljudsko djelovanje koje ga je odvelo u smrt, pobijedio žrtvom svoje ljubavi na križu darovavši se „neprofitno“ za nas do kraja, do u smrt, te nas je na određeni način „kupio“ cijenom svoje krvi ljubavi. U duhu poziva koji je sv. Jakov upućivao članovima svoje kršćanske zajednice da ispovijedaju grijehe jedni drugima i da mole jedni za druge, biskup je povjerio sudionicima slavlja da ga pogađa kad se već u nižim razredima osnovnih škola i vrtićima organiziraju za djecu programi profitnog gospodarstva, a da je puno važnije odgajati ih za „neprofitnu“ vlastitu darovanost za druge, utemeljenu u učiteljskoj „neprofitnoj“ darovanosti za njih. Određeno trgovanje našom mladom braćom i sestrama koji su nam povjereni na odgoj i obrazovanje događa se i onda kad ih ne uvodimo u istinu o nama u koju nas je uveo Isus Krist svojom mukom smrću i uskrsnućem, nego ih upućujemo u određene nenaravne ideologije o čovjeku, protivne životu i dostojanstvu mladog ljudskog bića.
Biskup je kazao da o tom na svoj način progovara i Isus u pročitanom ulomku evanđelja. U prispodobi o zlim vinogradarima kojima je gospodar iznajmio vinograd, a oni mu uskratili urod koji mu pripada, zlostavljali sluge koje im je slao, te na koncu ubili i samog gospodareva sina, „Gospodin Isus nas uvjerava koliko je važno rasti i napredovati na razini vlastitog života, a ne poput zlih vinogradara samo ‘profitno’ razmišljati koliko ćemo nečega materijalnoga postići“, ustvrdio je biskup. Pripomenuo je kako mu je ova prispodoba osobito draga jer u njoj odjekuju pjesma o Izraelu kao Gospodnjem vinogradu u kojoj je prorok Izaija bračnom terminologijom prikazao odnos Boga prema njegovu izabranom narodu. Naime, metaforom vinogradara koji je učinio sve što je bilo potrebno da njegov vinograd urodi grožđem, a on izrodio vinjagu, prorok je prokazao nevjeru kojom se njegov narod iznevjerio, prekršivši savez sa svojim Bogom, kazao je biskup. Naglasio je kako i ova prispodoba prikazuje Boga kao onoga kojem je silno stalo do toga da svatko od nas bude plodno, rodno biće, to jest da u svom postojanju rastemo do one mjere koju u nama može ostvariti Bog.
Napomenuvši da u vinogradu iz prispodobe prepoznajemo metaforu Crkve, biskup je podsjetio sudionike slavlja da je Gospodin Isus ugradio u zajedništvo koje se zove Crkva snagu svoje pobjedničke ljubavi s križa se željom da svatko tko je kršten, rastući u tom zajedništvu donese plodove Božjeg kraljevstva. Proširujući razmišljanje o biblijskoj metafori vinograda, ustvrdio je kako su i naše katoličke škole svojevrsni Božji vinograd, jer one, kao ni Crkva nisu svrha samima sebi, nego služe čovjeku snagom Isusove uskrsne prisutnosti među nama. Stoga je pozvao učitelje, profesore i sve druge djelatnike katoličkih škola da u suradnji s roditeljima povjerene im djece prije svega oni sami u svom zvanju rastu u tim Božjim koordinatama, ne podliježući napasti da samo „profitno“ razmišljaju i djeluju, te budu u suprotnosti s onim što je svrha najprije Crkve, a onda i katoličkih škola. Crkva nije trgovačko društvo, nego zajedništvo ljudi u Isusu Kristu, u kojemu po njemu svaki dionik u snazi Duha Svetoga raste u božanskim dimenzijama svoga postojanja. Stoga zadaća učitelja i djelatnika u katoličkim školama nije naučiti djecu da budu „profitno“ raspoloženi, kako bi što lakše i što bolje mogli nešto zaraditi, nego pomoći im da ona rastu i donesu plod po onom što je Bog kao mladice zasadio u vinograd njihove mladenačke duše, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da se na ovom susretu oduševe za takvo „neprofitno“ djelovanje, dajući se nesebično za druge po primjeru Kristova sebedarja i neprofitne logike njegove božanske ljubavi.
Podsjetivši ih kako su katoličke škole javno pravno definirane kao neprofitne ustanove, ustvrdio je kako ta činjenica, s jedne strane, stvara određene poteškoće napose administrativno financijske naravi, ali s druge strane potiče „da očitujemo ‘neprofitnost’ našom darovanošću za druge, da vlastitim primjerom posvjedočimo kako se tim putem u konačnici postiže mnogo više i vrjednije od bilo kojeg materijalnog profita.“ Izrazio je uvjerenje da će sudionici slavlja uvijek spremno prihvaćati izazov evanđeoske besplatnosti po Isusovu načelu „besplatno primiste, besplatno dajte“, i djelovati iz te svijesti. Zamolio je sv. Jakova neka ih svojim zagovorom u tome učvrsti, da svaki od njih raste u svojim nutarnjim opredjeljenjima za ono što se ostvaruje na razini „biti“, ne trošeći sve svoje životne energije isključivo za ono što se može postići na razini „imati“, jer iz iskustva znamo da prava sreća nije nešto imati, nego u vlastitoj darovanosti za druge i u čvrstoj povezanosti s Bogom „više biti“.
Na kraju misnog slavlja biskup Škvorčević izrazio je uvjerenje da je ono u srca i duše sudionika unijelo dovoljno svjetla i pravog raspoloženja na koje ih je potaknula Božja riječ po kojem će sav susret njihove trajne formacije u Šibeniku biti uspješan. Zahvalio je biskupu Rogiću što je prihvatio biti domaćinom spomenutog skupa u Šibeniku, i što će na njegovu završetku misom zaključiti ovaj naš duhovni „Put sv. Jakova“.
Nakon mise program otvorenja je nastavljen u Katoličkoj osnovnoj školi u Šibeniku koja ove godine slavi petnaestu godišnjicu osnutka. Učenici spomenute škole su u prigodnom programu izveli scenski prikaz, a školska klapa je program obogatila svojim pjevanjem. Sve okupljene je pozdravio domaći biskup Tomislav Rogić, a nakon njega i biskup Ante Ivas koji je osnovao Katoličku osnovnu školu u Šibeniku. Prigodne riječi pozdrava uputio je i biskup Antun Škvorčević te ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje Dubravka Brezak Stamać.
