Škola nije samo obrazovna institucija nego i zajednica ljudi koji u njoj provode veliki dio svog vremena i koja čini važan dio njihovog života. Kroz nastavu, druženje, razgovore, izlete i aktivnosti svi mi na svoj način sazrijevamo i ostavljamo trag u životima drugih.
Ovim uvodnim riječima krećemo u upoznavanje Ženske opće gimnazije u Zagrebu, poznatije kao ŽOG. Osnovala ju je Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog, a ove godine slavi 25. godišnjicu ponovnog otvaranja prilikom kojega je ravnateljica s. Danijela Dinjar gostovala na HKR na kojemu je govorila o školi, a o tome možete više pročitati ovdje.
Današnja Ženska opća gimnazija Družbe sestara milosrdnica nasljednica je Ženske realne gimnazije Družbe sestara milosrdnica koja je otvorena 1926. godine u Varšavskoj ulici u Zagrebu. Sve je počelo dolaskom prvih šest sestara iz Tirola 1845. godine na poziv kardinala Jurja Haulika koji je osjetio goruću potrebu odgoja i obrazovanja siromašne mladeži u Hrvatskoj, posebno djevojaka te poziva sestre koje će se posvetiti odgoju i obrazovanju djece i mladih i, također, njezi bolesnika u bolnicama što je također bila velika potreba u gradu Zagrebu. Osim škola, Družba sestara milosrdnica je otvarala i brojne bolnice, staračke i dječje domove i dječje vrtiće i sve više granala svoju odgojnu, pastoralnu, socijalnu i zdravstvenu djelatnost. Družba nikad nije bila pošteđena posljedica burnih političkih previranja u Hrvatskoj i prošla je kroz mnoge borbe da tijekom stotinu godina zadrži svoje institucije i razvija ih. I samo osnivanje gimnazije nailazilo je već 1926. na velike otpore. Ministarstvo prosvjete u Beogradu odbijalo je njen osnutak, dok upornošću poglavarica, koje su osobno išle u Beograd boriti se za prava koja su po tadašnjem zakonu imale, nisu naposljetku dobile odobrenje, ukazom kralja Aleksandra. Interes za školu bio je veliki, i uskoro je zgrada u Varšavskoj 17 postala premalena. Družba zato započinje gradnju velike nove zgrade na Savskoj cesti (današnja Pedagoška akademija). Izgrađena uz velike žrtve i odricanja sestara, novu zgradu je otvorio i blagoslovio zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. U rujnu 1945. je škola bila ukinuta i preimenovana u “IX. državnu gimnaziju”. Uskoro su sestrama oduzete i teško stečene zgrade, a sestre profesorice dobile su otkaze te su se morale “prekvalificirati” za medicinske sestre jer im je u bolnicama rad bio dopušten. Slijedećih 50 godina Družba je prošla kroz teška vremena prilagođavajući se novonastaloj situaciji – sve zgrade koje su služile za školstvo ili zdravstvo su oduzete, ostale su samo kuće – samostani u kojima su sestre stanovale. Ipak od svog izvornog poziva s kojim su i došle u Hrvatsku – rad u odgoju i zdravstvu – sestre ne odustaju. Zahvaljujući novim društvenim prilikama, stvaranju demokratske Hrvatske i ponovnoj mogućnosti otvaranja katoličkih škola od jeseni 1995. obnavlja se organizirana prosvjetna djelatnost sestara milosrdnica otvaranjem i radom Ženske opće gimnazije Družbe sestara milosrdnica pod tradicionalnim geslom “PRO DEO ET PATRIA”.
Školu i danas vode sestre milosrdnice, a od djelatnika njima pripada ravnateljica i tri profesorice, ali u životu škole na različite načine sudjeluju i druge sestre iz zajednice sestara milosrdnica. Toplom ozračju škole doprinose profesori laici, vjernici koji i kroz život i rad u katoličkoj školi žele živjeti i svjedočiti svoju vjeru.
Program škole je kao što joj i sam naziv govori opći gimnazijski, a posebnost je u tome što školu pohađaju samo djevojke. Škola ima svoj učenički dom, tako da ju mogu upisati i djevojke koje ne žive u Zagrebu. Školu trenutno pohađaju 203 učenice u 11 odjela. Uz mnoštvo izbornih i izvannastavnih aktivnosti škola svake godine organizira i puno putovanja i hodočašća.
Završiti ćemo riječima psihologinje, prof. Anamarije Župčić: „“Škola je otvorena svima, ali sve se učenice potiče da se obrazuju i otkriju svoje zvanje.“
