Katolička osnovna škola Ivo Mašina u Zadru postala je tražena odgojno – obrazovna ustanova u Zadarskoj nadbiskupiji, što je potvrdio i Dan otvorenih vrata te škole u petak 24. siječnja. Predbilježbe za upis u treću generaciju prvaša već su popunjene za novo odjeljenje od jeseni.

Već je 26 učenika predbilježeno za upis, a postoji i lista čekanja. Više od trideset učenika otvara mogućnost upisa dva nova prva razreda u trećoj godini djelovanja te škole što je nadišlo očekivanja i uprave škole.

„Termin za predbilježbe učenika još nije službeno počeo, a mi već imamo i listu čekanja. To je veliki znak koliko smo uspjeli i koliko je zanimanje za našu školu. Kad kažemo roditeljima da smo već popunjeni, vidimo žalost i tugu na njihovim licima. Pokazali smo da roditelji mogu na nas računati i da smo im dobra podrška u životu i obrazovanju djece“ rekao je don Roland Jelić, ravnatelj škole. Primaju puno poziva zainteresiranih roditelja. „Kad se sjetim prvih dana kad smo školu tek otvorili i prvih 11 učenika, postavili smo pitanje je li došlo vrijeme da Zadar dobije katoličku školu, jesmo li možda uranili. Na kraju se vidjelo da smo bili u pravu, ono što smo zacrtali, u dvije godine djelovanja smo i ostvarili. Škola raste u odgojno – obrazovnu ustanovu koja je u Zadru tražena, ne zbog toga jer je samo katolička. Nego zato što je kvalitetna odgojem i obrazovanjem“ rekao je don Roland, istaknuvši da im naglasak nije na potrebi da broj učenika bude velik.

„Broj predbilježbi nadišao je naša očekivanja jer nismo išli za kvantitetom, nego se želimo maksimalno posvetiti djeci, koliko god ih bilo. Ugodno nas je iznenadilo toliko zanimanje roditelja. Mi smo u centru grada pa imamo teškoću pronalaska parkinga, time odvoza i dovoza djece, pitamo se hoće li nekoga to smetati, ali očito da roditelje to ne smeta. Već sada možemo upisati dva razreda i to je veliki pokazatelj kako radimo. Zbog toga nam je drago. Želimo djeci pružiti kvalitetni odgoj i obrazovanje i našu misiju temeljimo na kvaliteti. Želimo omogućiti građanima da dođu u našu školu, da vide što radimo i pobliže se upoznaju sa svime što se događa u školi. Da razgovaramo, roditelji mogu pitati što god ih zanima“ rekao je ravnatelj Jelić.

Za pohađati katoličke škole postoji veliko zanimanje diljem Hrvatske, gdje te škole postoje. „Interes je neizmjerno velik u cijeloj Hrvatskoj, čujem i od kolega ravnatelja. Najgore nam je kad moramo reći ‘Mi smo puni, nemamo više mjesta’. Treba odstupiti od stereotipa. Kada čuju prefiks katolička, neki ljudi pitaju koliko se moli, zašto se moli. Kad upišete dijete u sportsku gimnaziju, nećete pitati uči li se u toj školi o sportu, ima li tu više tjelesnog. Normalno da se to podrazumijeva. Što je loše u molitvi? Što je loše da djeca ujutro započnu dan s molitvom, da se djeca pomole prije jela i zahvale za te darove koje mnoga djeca nemaju? Ne vidim ništa loše u tome da se školska godina započne i završi s misom. To je poticaj i ohrabrenje. Uostalom, naša škola se ne temelji samo na tome da molimo i učimo o svecima, nego radimo po planu i programu koji propisuje Ministarstvo, s tim da je naš odgoj prožet katoličkim vrijednostima“ istaknuo je don Roland. Vjeronauk je u katoličkoj školi obavezan predmet, a ne izborni i to je razlika u odnosu na druge škole.

Škola je otvorena za sve ljude dobre volje, bez obzira na vjeroispovijest, nije privatna ustanova da je roditelji moraju plaćati. Među predrasudama je i da se u katoličkoj školi odgajaju budući svećenici i redovnici. „Volio bih da se ljudi rješavaju stereotipa. Dijete će savladati propisano gradivo, a cjeloviti odgoj osobe za vrijednosti je razlog zašto roditelji upisuju djecu u našu školu“ rekao je don Roland.

Ravnatelj je istaknuo da su roditelji prve generacije prvaša iz 2018. g. „odradili jako veliki posao. Ti su roditelji heroji. Imali su dovoljno hrabrosti da uđu u tada još nešto nepoznato u Zadru, da upišu djecu u našu školu. Oni su velikim dijelom zaslužni za naš uspjeh, jer njihove informacije potaknule su mnoge roditelje da njihova djeca dođu u školu. Ljudi koji dolaze na predbilježbe kažu ‘Mi smo čuli od naše prijateljice, kume, rođakinje, susjede, da njihovo dijete ide kod vas u školu, da su jako zadovoljni. Mi želimo najbolje za svoje dijete pa nam nije problem ni dovesti naše dijete’“ rekao je don Roland. Školu žele pohađati djeca iz Biograda, Nina, Sukošana, Ražanca, cijele Zadarske županije. „To je veliki pokazatelj koliko roditelji računaju na našu školu. To je hrabrost, i tako se žrtvovati za dijete, a mi želimo opravdati povjerenje roditelja. Bili smo oslonjeni na Providnost i u pouzdanju u Boga. Govorio sam ‘Bit’ će, Bog će dati’“ rekao je Jelić.

Iako se u katoličkoj školi ne odgaja za duhovna zvanja, utjecaj je moguć. Nedavno je jedan drugaš Jeliću rekao: „Ravnatelju, moram ti nešto šapnuti. Ali to mora biti tvoja i moja tajna. Mi ćemo biti kolege. Ja ću biti svećenik“. „To je lijepa priča. Ne kažem da će to dijete postati svećenik. Ali kad već u tebi kao ravnatelju vidi uzor, u učiteljici, spremačici, kad vidi nekoga tko mu može biti uzor, to vrijedi i vrijedno je spomena. Mi želimo djecu izvesti na kvalitetan put, a njihov je odabir što će oni biti. Mi ćemo im pomoći da izrastu u dobre kršćane, ali prvenstveno da budu dobri i kvalitetni ljudi“ poručio je don Roland Jelić.

Roditelji Lalić s dvije kćeri došli su vidjeti školu na njen Dan otvorenih vrata. „Zanima nas katolička škola, sve mi se čini prekrasno. Privukla nas je obiteljska atmosfera u školi, što se naglasak stavlja na obitelj. Osjetili smo nešto i imamo želju doći i vidjeti. Lijepo je, mirno, drukčije. Dojam je vrlo pozitivan. Manja je grupa učenika, onda i kvalitetniji rad, osjeća se toplina. Mi smo predbilježili naše dijete za upis u prvi razred. Nadamo se da ćemo uspjeti. Neka bude kako Bog da“ rekli su roditelji u želji da se dijete uspije upisati, jer se nalazi na listi čekanja.

Kao učiteljica u školi dva mjeseca stažira Marina Kapović. „Roditelj sam dvoje djece i smatram da je katolički način odgoja vrlo važan za djecu. Baka je moju djecu već naučila da idu u crkvu i vidim koliko je to korisno za odgoj“ rekla je Kapović. Pohađala je Klasičnu gimnaziju Ivan Pavao II. i to joj je olakšalo studiranje. „Smatram da će katolička škola osim obrazovnih, djeci usaditi i odgojne vrednote. Želim biti jedna od onih koja će djeci pomoći u obrazovanju i odgoju. Moj rad u školi je počeo kad su bile pripreme za božićnu priredbu djece. Bila sam vrlo zadovoljna načinom na koji učiteljice organiziraju djecu i potiču ih kako mogu biti bolji i puno toga usvojiti. Svidjela mi se kolegijalnost kolegica, pristup djeci. Tijekom nastave i obrade gradiva učiteljice imaju autoritet, a na odmoru izražavaju prijateljski stav prema djeci. Time uvelike pomažu stvaranju prijateljskog ozračja i da napredujemo u gradivu kako nalaže plan i program“ rekla je Kapović. Pohvalila je i način rada koji djecu potiče na igru i usvajanje gradiva na suvremen način, da se u ničemu ne zaostaje za onim što djeca trebaju usvojiti u školi.

Doris Erceg je učiteljica drugaša koji su bili prva generacija upisanih učenika. „Jako sam zadovoljna, pogotovo jer vidim da se pročulo za školu, čuju se dobri komentari o školi. To nam je i bio cilj. Da sve bude transparentno i da iza svega stoji dobar temelj. Napravili smo dobar posao. Mi smo ponosni, ponajviše kad vidimo dječicu, kako napreduju i da razmišljaju kako nalaže naša škola. U prvoj generaciji je bilo samo 13 učenika, to djeluje kao mali broj. Sad kad vidim da je od 13 nastala tolika ekspanzija, izazvano je dosta komentara, baš se proširio glas o školi. Drago mi je zbog toga. Drugo je na nama i dječici, puno rada. Sve što se dogodilo je plod njihovog i našeg rada. Sjećam se kad smo tek krenuli, to je bilo baš od golih zidova. Sad nam stižu i pametne ploče, jako dobro smo se opremili suvremenom opremom, to nam dolazi kao ‘točka na i’, jer naviknuli smo raditi i u oskudnijim uvjetima“ rekla je Erceg.

Prostori škole su oplemenjeni i ukrašeni brojnim crtežima djece i učiteljica. Učenici su likovno talentirani, među omiljenim predmetima su im matematika i likovni. „Trudimo se nadahnuti ih pravim primjerima. To su nove generacije koje vole znanost, znanstvenike, umjetnike, dajemo im ono što traže, ali na kritički način. Ne serviramo im krive ideale nego se trudimo pronaći prave. Inspirirani time i naši zidovi su ukrašeni, šareni. Djeca inače vole likovni i odgojne predmete. Mi učiteljice se trudimo djeci prenijeti znanja na njima blizak način, pokazujemo im kako je matematika važna u životu, a može se zanimljivo i slikovito objasniti zornim primjerima iz svakodnevnog života“ rekla je Erceg.

U školi vlada zajedništvo između prve i druge generacije upisanih. „Drugaši se osjećaju kao primjer prvašima, da su važni i ‘glavni’, kao njihov domaćin. Drugašima je dolazak nove generacije vjetar u leđa. Trude se biti im dobar primjer. Drugaši su se zaista trudili kad su prvaši došli pokazati im gdje se što nalazi, provodili su ih kroz školu, nisu se natjecali. Pokazali su im da prvaši mogu računati na drugaše. Ponašaju se zaista kao braća i sestre. Nije da im mi to namećemo, jer je to poželjno katoličko ponašanje, nego djeca zaista osjete da je u školi takvo okruženje. Iz toga se rađa i njihova međusobna bliskost, što je dodatno zadovoljstvo u radu, jer vidimo lijepe plodove u odgoju i življenju pravih vrijednosti“ rekla je učiteljica Doris Erceg.

Ines Grbić

Preuzeo s: Zadarska nadbiskupija