U prostorijama Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, 25. studenog 2019. održana je sjednica Vijeća HBK za katolički odgoj i obrazovanje pod predsjedanjem požeškog biskupa Antuna Škvorčevića. Na sjednici su sudjelovali Ivica Pažin, predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda; Vladimir Dugalić, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku; Mario Cifrak, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; Ivan Koprek, dekan Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu; Ivan Antunović, pročelnik Filozofsko teološkog instituta Družbe Isusove u Zagrebu; Veronika s. Nela Gašpar, predstojnica Teologije u Rijeci – Područni studij Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; Brankica Blažević, povjerenica za predškolski vjerski odgoj u Nacionalnom katehetskom uredu; Ivica Žuljević, predstojnik Nacionalnog ureda za katoličke škole; Jasminka Buljan Culej, koordinatorica Povjerenstva za izradu plana i programa katoličkih škola i Danijel Holeš, tajnik Nacionalnog ureda za katoličke škole.
Nakon molitve predsjednik Vijeća biskup Škvorčević pozdravio je nazočne vijećnike te im zahvalio što su iz svojih brojnih obveza uspjeli izdvojiti vrijeme kako bi sudjelovali na sjednici. Predstavio je dnevni red te istaknuo važnost kurikula katoličkih osnovnih i srednjih škola kao sastavnog dijela katoličkog odgojno obrazovnog sustava kod nas ugrađenog u sustav javnog obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Podsjetio je na Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture, koji određuje da će katoličke škole u svom planu i programu imati glavne predmete kao i javne škole, a ostali dio ostaje otvoren za dopunu vlastitog kurikula. Spomenuo je kako je Crkva imala gimnazije u komunističko vrijeme, vezane uglavnom za sjemeništa, koje nisu imale pravo javnosti ali su provodile program javnih škola zbog polaganja ispita na maturi i da su one devedesetih godina prošlog stoljeća dobile pravo javnosti, slijedeći i dalje plan i program javnih škola, što se povezano s reformom školstva kod nas želi uskladiti sa zahtjevom navedenog međunarodnog Ugovora. Nacionalni ured za katoličke škole, pod vodstvom predstojnika Ivice Žuljevića osnovao je Povjerenstvo za izradu plana i programa katoličkih škola, kojem je za koordinatoricu postavljena dr. Jssminka Buljan Culej. Ono je preuzelo već odobreni nacionalnu kurikul i u njega ugradilo identitetske katoličke sastavnice po uzoru na europske i druge zemlje, te je izradilo prijedlog kurikula za katoličke škole, predstavljen hrvatskim biskupima na njihovu plenarnom zasjedanju u Zagrebu minulog mjeseca listopada, te je zaključeno da se on tijekom ove školske godine probno provodi u katoličkim školama a da se istovremeno povjeri teološkim fakultetima na recenziju u onim dijelovima koji se odnose na sadržaje vjere.
Potom je gospođa Buljan Culej članovima Vijeća predstavila nacrt dvaju dokumenata Odgojno-obrazovne vrijednosti kao čimbenici identiteta katoličkih škola u Republici 
Hrvatskoj i Priručnik za probnu provedbu dopuna odgojno-obrazovnih vrijednosti za nastavne predmete u katoličkim osnovnim školama i gimnazijama s ciljem da se vijećnici upoznaju s njima te predlože na koji način bi se teološki fakulteti mogli uključiti u konačno formuliranje sadržaja spomenutih dokumenta. Nakon rasprave biskup Škvorčević zamolio je nazočne dekane visokih teoloških učilišta za recenziju dokumenata. Dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu Vladimir Dugalić prihvatio je biti na čelu komisije koja će je izraditi, a u tome će mu pomoći nazočni dekani drugih katoličkih učilišta na način da će predložiti stručne profesore koji će biti članovi komisije. Konačni prijedlog kurikula katoličkih škola trebao bi biti predložen hrvatskim biskupima na njihovu plenarnom zasjedanju u mjesecu travnju 2020. godine.
U nastavku sjednice otvorena je raspravu o nekim aktualnim pitanjima katoličkog odgoja i obrazovanja, među kojima je i trenutačni štrajk prosvjetnih djelatnika. Dekan Dugalić predstavio je vijećnicima polazišta crkvenog socijalnog nauka, koji poznaje štrajk kao krajnje sredstvo u borbi za radnička prava nakon što se iscrpe sve druge mogućnosti dogovora s poslodavcima, uz određene etičke uvjete koji trebaju biti ispunjeni. Rasprava je očitovala kako u sadašnjem štrajku prosvjetnih djelatnika, napose posljednjih dana ima elemenata koji stavljaju u pitanje njegov etički legitimitet.