“Katoličke škole” – tema Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije

od

Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije u svom prosinačkom izdanju posvećen je temi katoličkih škola. O temi broja pišu: Ivan Benaković, „Odgoj u Svetome pismu“; Ivica Pažin, „Gravissimum educationis ili od neljubljenoga pastorčeta koncilskih otaca do magna charta odgoja u vjeri“; Danijel Holeš, „Pogled na sadašnjost i budućnost katoličkih škola: stanje, izazovi i perspektiva“; Pavao  Mikulčić, „Nove katoličke škole u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji!“. Boris Vulić i Martina Kuveždanin su također priredili okrugli stol s ravnateljima osnovnih i srednjih katoličkih škola.

U nastavku donosimo prilog tajnika Nacionalnog ureda za katoličke škole, Danijela Holeša, a koji je izašao u ovom broju Vjesnika.

Pogled na sadašnjost i budućnost katoličkih škola: stanje, izazovi i perspektiva

Uvod

Svjedoci smo velikih promjena u društvu posljednjih desetljeća. Proces globalizacije približio je različite kulture, razmišljanja i poglede na stvarnost, dok je napredak tehnike donio mnoge dobre stvari u razvitku i poboljšanju svakodnevice. Isto je dovelo i do promjena u razmišljanju o načinu i svrsi škole i poučavanja, a uz sve to, došlo je i do mnogih negativnih i štetnih posljedica ovih promjena kao što su sociološki, etički, moralni i ekološki. Sve nas to dovodi do razmišljanja o važnosti ili potrebi katoličkih škola u današnjem vremenu, a i brojnim izazovima koje za njih, ali i za cjelokupno društvo donosi bliža i dalja budućnost.

Kršćanski odgoj i društvo

Počevši od prvih kršćanskih zajednica, sv. Pavla, preko crkvenih otaca i drugih naučitelja Crkve, prvih srednjovjekovnih škola i sveučilišta, pa sve do suvremenih katoličkih škola, uviđa se kontinuitet Crkve koja je uvijek veliku važnost pridavala obrazovanju i odgoju u vjeri usmjerenog na jedinog Spasitelja i Učitelja, Isusa Krista.1

Iščitavajući znakove vremena, također su i mnogi pape isticali važnost ispravnog odgoja i obrazovanja za razvitak čovječanstva u pravom smjeru. Tako papa Leon XIII. već 1885. u enciklici Spectata Fides upućenoj nadbiskupu Westminstera i ostalim biskupima u Engleskoj hvali otvaranje besplatnih škola u više država Europe, Britanskog carstva i Amerike jer u ove dane i u sadašnjem stanju svijeta kada su djeci već i prve godine djetinjstva obilježene s toliko mnogo različitih opasnosti sa svih strana ne može ništa biti bitnije od njihove školske pouke koja se kombinira s učenjem o vjeri i moralu. Rast čovječanstva prema savršenstvu čija je slika Krist moguća je upravo u kršćanskom odgoju i obrazovanju mladih, a i budućnost svake države ovisi o ranom i ispravnom odgoju njezine djece.2 Papa Pio XI. u enciklici Divini Illius Magistri piše kako se preko odgoja i obrazovanja čovjeka priprema za ono što on jest i ono što treba činiti u ovom svijetu, a za to nema bolje od kršćanske pouke koja sve usmjerava prema onome po kome i za koga je sve stvoreno, Isusu Kristu.3 Dalje naglašava da je obitelj ona koja prva ima zadaću i pravo na odgoj svoje djece, ono je neotuđivo i nedjeljivo od nje te je ispred svakog društvenog i državnog zakona.4 Dotaknuvši se katoličkih škola, papa piše da savršene škole nisu toliko rezultat dobrih metoda koliko dobrih učitelja koji su izvrsno pripremljeni, obrazovani te posjeduju prave intelektualne i moralne kvalitete koje zahtijeva njihova služba.5 Na kraju zaključuje da kršćanski odgoj i obrazovanje ne uništavaju čovjeka a ni društvo kako neki tvrde, već ih razvija i usavršava usklađujući ih s nadnaravnim životom.6 U Provido Sane Consilio, kratkom dekretu izdanom 1935. s dopuštenjem pape Pia XI. ističe se važnost i dobrobit države koja je povezana s katoličkim odgojem i obrazovanjem djece i mladih jer je za državu i vjeru od jednakog značaja da građani znanje i građanski odgoj promatraju u kršćanskom duhu.7

Sam II. Vatikanski koncil je prepoznao važnost svih nastojanja i dokumenata usmjerenih naglašavanju vrijednosti i važnosti katoličkog odgoja i obrazovanja za što bolji razvitak cjelokupnog društva. Možemo reći da je Deklaracija o kršćanskom odgoju Gravissimum educationis8sažela sve dotada napisano te donijela novo usmjerenje i novi polet za obnovu katoličkog odgoja i obrazovanja te samih katoličkih škola.

Katoličke škole danas

U svijetu je danas preko 220.000 katoličkih škola koje pohađa više od 60.000,000 učenika. Ovi brojevi su u stalnom porastu, ali s određenim razlikama. U Europi i Sjevernoj Americi primjećuje se stagnacija ili pad broja učenika i katoličkih škola dok u Africi dolazi do velikog rasta broja učenika,9 a posljedično tome i katoličkih škola, napose u DR Kongo, Ugandi, Keniji i Malawiju, dok se najveći broj učenika nalazi u katoličkim školama u Indiji. Tako u Africi svaki deseti učenik ide u katoličku školu, a u Australiji i Oceaniji čak svaki peti.10 Ovdje se može primijetiti da veliki porast katoličkih škola bilježe države s većinskim nekatoličkim ili općenito nekršćanskim stanovništvom.

U posljednje vrijeme dolazi do općenitog trenda smanjivanja broja učenika u europskim školama, a on je ponajviše uvjetovan demografskim promjenama. Osim demografskih problema, vidljiv je i ubrzan proces sekularizacije11 te bi se sukladno tome trebao pretpostaviti i ubrzani pad broja katoličkih škola i učenika, ali to se ne događa. Tako danas u Europi postoji preko 28.000 škola koje pohađa više od 8.500,000 učenika, što je skoro trećina svih učenika starog kontinenta12 a istraživanja u više europskih zemalja su pokazala da se zanimanje za katoličke škole čak povećava, te je također potrebno primijetiti da se za katoličke škole sve više zanimaju nekatolički roditelji i djeca, prvenstveno muslimanske vjeroispovijesti. Ponegdje čak dolazi do situacija da je u katoličkim školama više muslimanskih nego katoličkih učenika. Primjerice, u Francuskoj je u katoličkim školama 10% učenika muslimanske vjeroispovijesti, a u Engleskoj, Walesu i Belgiji čak preko 20%. U provedenim anketama učenici muslimanske vjeroispovijesti većinom ističu vjerske razloge pohađanja katoličkih škola jer im je u njima dopušteno javno pokazivanje i prakticiranje svoje vjere, što im je u javnim školama često zabranjeno.13 Kada pozornije pogledamo katoličke škole u Europi, možemo reći da one nisu samo jedne od obrazovnih institucija, već predstavljaju sam temelj iz kojega izvire cjelokupni odgojni i kulturni identitet europskih zemalja. U posljednje vrijeme postaju i pravi multikulturalni prostor u kojemu su učenici svih vjera dobrodošli čuti nadu evanđeoske poruke koja je predstavljena na relevantan način i koja se uključuje u stalnu potragu za smislom koji i dalje prožima cijelo čovječanstvo,14 a možemo reći i da tako postaju primjer onoga o čemu papa Franjo piše u svojoj enciklici Fratelli tutti, tj. da smo svi braća.15

Zašto roditelji upisuju djecu u katoličke škole, a često ih i favoriziraju u državama „zapadnog svijeta“ u vremenu u kojemu je država preuzela brigu o osnovnom školovanju svakog člana zajednice? Razloga je više, a mi ćemo se dotaknuti njih nekoliko. Prvi i najčešći je odgojni, a s njim je često povezan i drugi, a to je vjerski. Katoličke škole se u svom odgoju i obrazovanju vode sukladno katoličkim moralnim načelima i bez toga one se ne bi niti mogle nazivati katoličkim. Upravo je odgoj u svjetlu Evanđelja ono što je posebno privlačno kod katoličkih škola. Iako bi to trebalo predstavljati prepreku nekatoličkim učenicima ili nekatolički nastrojenim obiteljima, odgoj prema kršćanskom moralu i vrlinama je razlog sve većeg upisa djece nekatoličke vjeroispovijesti jer one sve više postaju povlašteno mjesto religioznog, ali u isto vrijeme i općeljudskog vrijednosnog odgoja. Nakon njih slijedi želja za kvalitetnijim obrazovanjem. Zbog posebnog pristupa svakom pojedinom učeniku i njihovog manjeg broja po razrednom odjelu, učenici dobivaju kompletnije obrazovanje. Tako je u Francuskoj od najboljih 20 škola, čak njih 15 katoličkih. S ovim razlogom možemo povezati još jedan, a to je način rada i predavanja u katoličkim školama. Kada ova tri razloga spojimo, vidimo da katoličke škole imaju jasnu strukturu odgoja i obrazovanja te se kod njih ne događaju konstantne promjene ili „eksperimenti“. Naposljetku ćemo istaknuti još jedan razlog, a to je da katoličke škole stvaraju posebnu vrstu zajedništva te učenici i roditelji osjećaju veću povezanost sa školom, djelatnicima te međusobno.16

Stanje u Hrvatskoj

Potrebno je naglasiti kako povijest europske, a time i hrvatske kulture, ne možemo odvojiti od njezinih kršćanskih korijena.17 O počecima organiziranog školstva na našim prostorima može se govoriti tek dolaskom crkvenih redova počevši od benediktinaca, a nakon njih dominikanaca, franjevaca, isusovaca, pavlina te mnogih drugih muških i ženskih redova koji su djelovali ili djeluju u Hrvatskoj na području odgoja i kulture.18

Od Hrvatske samostalnosti, prve katoličke škole su bila dijecezanska ili redovnička sjemeništa koja su početkom devedesetih, nakon dugih četrdeset i pet godina19 ponovno otvorila svoja vrata te tako postale gimnazije s pravom javnosti. Dana 23. studenoga 1996. potpisan je Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture. Katoličke škole se spominju u člancima 8. i 9. u kojima se potvrđuje pravo Katoličkoj Crkvi osnivanje škola bilo kojeg stupnja, te uživanje istih prava svih radnika kao u državnim školama.20 Provedbeni ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije o katoličkim osnovnim i srednjim školama21 potpisan 23. svibnja 2011. detaljnije donosi prava i obveze katoličkih škola u Republici Hrvatskoj, a temelji se na spomenutom Ugovoru Svete Stolice i RH iz 1996. Biskupi Hrvatske biskupske konferencije osjetili su važnost katoličkih škola te je 2014. pri HBK osnovan Nacionalni ured za katoličke škole. On ima zadaću brinuti se o općim pitanjima katoličkog školstva na području mjerodavnosti Hrvatske biskupske konferencije te te rješavati druga pitanja iz djelokruga rada katoličkih škola u okviru odredaba kanonskoga prava, zakonodavstva Republike Hrvatske i s njom potpisanih Ugovora. U svrhu jačanja identiteta katoličkih škola 2015. je donesen jedinstveni Odgojno-obrazovni projekt katoličkih škola.22

Iako je kroz povijest postojao velik broj osnovnih i srednjih škola pod vodstvom Crkve, zbog mnogih povijesnih (ne)prilika situacija je trenutno drugačija. Tako danas u Hrvatskoj postoje 24 katoličke škole od čega 12 osnovnih i 12 srednjih. Prva katolička osnovna škola započela je s radom 2008. u Šibeniku. Iste godine s radom počinje Osnovna glazbena škola sv. Benedikta u Zadru, a nakon njih Katolička osnovna škola u Požegi (2009.), Prva katolička osnovna škola u Gradu Zagrebu (2013.), Salezijanska osnovna škola u Zagrebu (2014.), Katolička osnovna škola sv. Uršule u Varaždinu (2014.), Katolička osnovna škola u Virovitici (2015.), Katolička osnovna škola Josip Pavlišić u Rijeci (2015.), Osnovna škola Ružičnjak u Zagrebu (2015.), Osnovna škola Lotrščak u Zagrebu (2016.), Katolička osnovna škola u Novskoj (2017.) i Katolička osnovna škola Ivo Mašina u Zadru (2018.) Sve katoličke srednje škole su gimnazije, a većinom su sjemenišne škole koje su početkom devedesetih priznate i postale škole s pravom javnosti. To su: Nadbiskupijska klasična gimnazija don Frane Bulić s pravom javnosti u Splitu (1700.), Klasična gimnazija Ivana Pavla II. s pravom javnosti u Zadru (1748.), Franjevačka klasična gimnazija u Sinju s pravom javnosti (1838.), Biskupijska klasična gimnazija Ruđera Boškovića s pravom javnosti u Dubrovniku (1851.), Nadbiskupska klasična gimnazija s pravom javnosti u Zagrebu (1928.) i Salezijanska klasična gimnazija s pravom javnosti u Rijeci (1959.). Narednih godina osnovane su nove gimnazije: Pazinski kolegij – Klasična gimnazija Pazin s pravom javnosti (1993.), Klasična gimnazija fra Marijana Lanosovića s pravom javnosti u Slavonskom Brodu (1995.), Ženska opća gimnazija Družbe sestara milosrdnica s pravom javnosti (1995. – nasljednica škola otvorene 1926, a nasilno zatvorene 1945.), Isusovačka klasična gimnazija s pravom javnosti u Osijeku (1998.), Katolička gimnazija s pravom javnosti u Požegi (2007.) i Katolička klasična gimnazija s pravom javnosti u Virovitici (2007.). U školskoj godini 2020./2021. u katoličke osnovne škole je upisano 1945 učenika, a u srednje 2357 učenika.23

Iako još uvijek male po brojnosti, katoličke škole u Hrvatskoj su sve više tražene jer su prepoznate kao mjesta u kojima su učenici sigurni i dobivaju svu potrebnu pažnju i potporu, gdje razvijaju pravi kršćanski moralni odgoj te primaju odlično obrazovanje, a uz sve to ističu se i kao škole s velikim socijalnim i društvenim angažmanom.

Ciljevi i izazovi katoličkih škola

Temelj katoličke škole je Isus Krist i bez tog temelja ona gubi smisao svog postojanja. Iz njega proizlazi cilj katoličke škole, a on je odgoj cjelovite osobe u svjetlu Evanđelja čime blaženstva postaju normom života. Ona se stalno mora pozivati na Evanđelje i česti susret s Kristom jer od njega crpi svu energiju potrebnu za svoj rad kako bi u školskoj zajednici u odgojno-obrazovnom procesu ostvarila ozračje prožeto evanđeoskim duhom slobode i ljubavi. Oblikovan na takav način i u takvom ozračju, čovjek postaje spreman staviti se u službu čovjeka i cjelokupnog stvorenog svijeta kako bi ga oblikovao na bolji i humaniji način te usmjerio prema Kristu u kojemu sve što činimo ima svoju konačnu svrhu i cilj. Možemo reći da se u katoličkoj školi događa sinteza kulture i vjere te vjere i života.24 Upravo cilj katoličke škole predstavlja i njezin identitet koji se najbolje može izraziti u kurikulu koji predstavlja sredstvo u kojem se izriču svrha, ciljevi, sadržaji i oblici njihova ostvarivanja na učinkovit način te se u njemu očituje kulturalni i pedagoški identitet škole.25

Danas se često postavlja teza da škola mora biti „škola znanja“ u kojoj se oslikava današnje društvo kao „društvo znanja“. To znanje je dosta puta vrlo rascjepkano na mnoštvo predmeta, međusobno nepovezano, te stavljeno u službu tržišne ekonomije i rada što dovodi do čiste instrumentalizacije odgoja i obrazovanja koje često vodi do dehumanizacije čovjeka i društva.26 Na škole se stvara sve veći pritisak da obrazuju radnike koje će biti moguće odmah po završetku školovanja staviti u proizvodno-gospodarski lanac zbog čega se gubi veliki dio ljudske osobnosti. Tehnološki napredak, koji se prikazuje kao jedini ispravni put, koliko god bio koristan, uvijek se može zloupotrijebiti ako si ne postavljamo pitanje „zašto“. Bez tog pitanja tehnologija prestaje biti u službi čovječanstva i njegovog napretka, već vodi do njegovog ljudskog i moralnog uništenja.27 Kurikul katoličkih škola nije, niti smije biti samo u službi suvremenih ekonomskih i tehnoloških gibanja, već u službi odgoja cjelovitog čovjeka.28 Ona je uvijek bila nešto više, jer bez prestanka promiče društvo mudrosti, sve procjenjuje u svjetlu kršćanskih i općeljudskih vrednota, odgaja u svjetlu socijalnog nauka Crkve i društvene odgovornosti.29 U njoj se stalno treba događati susret i skladno spajanje učenja i života kako bi učenici mogli steći stručno formativno iskustvo, koje se hrani znanstvenim istraživanjem u različitim artikulacijama znanja, i istodobno postaje mudrim time što se povezuje sa životom koji je nadahnut evanđeljem.30 Naposljetku, ona time usmjerava cijelu ljudsku kulturu prema poruci spasenja, tako da svjetlo vjere obasjava spoznaje o svijetu, životu i čovjeku, koji učenici postepeno stječu.31 U tome procesu su na jednak način važni obrazovni i odgojni element. A upravo odgojni element mora biti prožet vjerskom dimenzijom jer se tako na najbolji način stvara pozitivno ozračje za učenje i odgoj, razvija spoznaja sakramentalnosti te se otkriva pravo značenje istine, ljubavi i vrednota.32 Potrebno je spomenuti da identitet katoličkih škola tj. ostvarenje kurikula prvenstveno ovisi o upraviteljima i učiteljima koji zbog svoje teške ali uzvišene zadaće trebaju imati svjetovno i vjersko obrazovanje, ali povrh toga i prožetost apostolskim duhom i svjedočanstvom vlastitog života.33 U tom procesu oni uvijek trebaju biti svjesni da ne oblikuju neživu materiju nego sami ljudski duh34. Budući da su roditelji prvi i povlašteni odgojitelji svoje djece35, oni zajedno sa školskim djelatnicima tvore jednu odgojno-obrazovnu zajednicu katoličkih škola.

Spomenuti ćemo još nekoliko bitnih izazova s kojima se katolička škola susreće posljednjih desetljeća. Današnji učenici znanje ne crpe samo u obiteljskoj i školskoj zajednici nego čak i više preko raznih društvenih medija i internetskih sredstava komunikacije često primajući i prihvaćajući informacije koje nisu kritički obrađene. Događa se također, prvenstveno u zemljama „zapadnog svijeta“ da katoličke škole često dobronamjerno vođene željom za pružanjem što boljeg znanja učenicima upadaju u elitizam te se tako odvajaju od doktrine katoličkih škola, a to je da je ona namijenjena svima, bogatima i siromašnima te više ili manje sposobnima jer je u katoličkim školama najbitniji dar besplatnosti. Ovdje dolazimo i do problema sve manjeg broja upravitelja, učitelja i odgojitelja vjernika koji često zbog nemogućnosti vlastitog svjedočanstva vjere ne mogu na pravi način vršiti poslanje u katoličkoj školi. Još jedan izazov kojega smo već spomenuli je sve veća prisutnost učenika različitih nacionalnosti i vjerske pripadnosti. U tim situacijama škola je na kušnji u iskazivanju i življenju svog identiteta. Sve navedeno može i treba biti poticaj ne da katolička škola iz sebe odstrani vjersku dimenziju, već da postane mjesto slobode za svjedočenje vlastite religije, vršenje odgojnih i karitativnih djelatnosti te mjesto koje će biti primjer međukulturnog dijaloga stavivši u središte pozornosti ljudsku osobu, ali nikada ne izgubivši iz vida da joj je temelj u Isusu Kristu.36

Umjesto zaključka

Kada sve navedeno pogledamo, moramo se zapitati koja je perspektiva katoličkih škola? Ima li za njih mjesta u suvremenom, globaliziranom, sekulariziranom, i multikulturalnom svijetu obuhvaćenom sve većim relativizmon, a sukladno tome i krizi vrednota koji unatoč velikom napretku dovodi do dehumanizacije čovjeka.37 Ističući paradigmu sveopćeg blagostanja i prosperiteta društva, često se gubi smisao ovih pojmova. Kako svijet učiniti boljim ako iz njega mičemo duhovnu dimenziju shvaćajući ju kao relikt prošlosti, pozivati se na solidarnost, a sve više uviđamo rast i uspon novih oblika individualizma.38 Kada gledamo suvremeni svijet iz ovakve perspektive, upravo ovdje se pokazuje važnost katoličkih škola koje kroz odgoj i obrazovanje povezujući razum i vjeru kod učenika ističu kršćansku viziju svijeta, života, kulture i povijesti.39 Možemo reći da je nikada više nego u ovom vremenu potrebna prisutnost kršćanskog mentaliteta jer pozivanje na Isusa Krista uči čovjeka razlikovati vrijednosti koje oplemenjuju od onih koje ga degradiraju. One već svojim postojanjem proglašavaju obogaćujuću snagu vjere odgovorom na ogromne probleme koji pogađaju čovječanstvo.40 Završiti ćemo riječima Benedikta XVI. koji u svojim razmišljanjima zaključuje da čovjeka ne otkupljuje znanost. Čovjek biva otkupljen Ljubavlju.41

  1. Usp. PALOŠ R., Izazovi i mogućnosti odgoja i obrazovanja na početku 21. stoljeća, Kateheza, 32(2010)2, str. 102
  2. Usp. LEON XIII., Spectata fides, 1885. (http://www.vatican.va/content/leo-xiii/en/encyclicals/documents/hf_l-xiii_enc_27111885_spectata-fides.html)
  3. Usp. PIO XI., Divini Illius Magistri, 1929., br. 7 (http://www.vatican.va/content/pius-xi/en/encyclicals/documents/hf_p-xi_enc_31121929_divini-illius-magistri.html)
  4. Usp. Isto, br. 32-36
  5. Usp. Isto, br. 88
  6. Usp. Isto, br. 96-98
  7. Usp. PIO XI, Provido Sane Consilio, 1935., br. 3-5 (https://www.catholicculture.org/culture/library/view.cfm?recnum=5111)
  8. Deklaracija o kršćanskom odgoju »Gravissimum educationis«, u: II vatikanski koncil. Dokumenti, KS, Zagreb, 2008.
  9. Pad tj. porast broja učenika u katoličkim školama je bitno uvjetovan i demografskim razlozima
  10. Usp. OIEC, Global Catholic Education Report 2020.,str. 5-9 (http://oiecinternational.com/wp-content/uploads/2020/06/GCE-Report-2020.pdf)
  11. Unatoč tome, u svim državama osim Francuske i Makedonije postoji vjeronauk u javnim školama, a katoličke škole su u većini slučajeva u potpunosti financirane od strane države.
  12. Usp. http://www.ceec.be/
  13. Usp. DRIESSENG., MERRYM. S., The Catholic school advantage and common school effect examined: a comparison between Muslim immigrant and native pupils in Flanders, u: School Effectiveness and School Improvement, 1(2017)28, str 125-128 (https://www.tandfonline.com/doi/full/10.1080/09243453.2016.1251469); BENNHOLDK., For French Muslims, a Catholic education, u: The New York Times, objavljeno: 25. rujna 2008. (https://www.nytimes.com/2008/09/25/world/europe/25iht-schools.4.16488061.html; posjećeno 20. listopada 2020.); Catholic Bishops’ Conference of England and Wales (https://www.cbcew.org.uk/home/our-work/catholic-education/, posjećeno 30. listopada 2020.); http://www.ceec.be/ (http://lenseignement.catholique.be/ceec_wp/wp-content/uploads/2014/01/Information-on-Catholic-Schools-in-Europe-2008-2009.pdf)
  14. MEANY P., Why are Catholic schools so popular at a time of increased secularisation?, u: The Irish Times, 31. siječanj 2019. (https://www.irishtimes.com/news/education/why-are-catholic-schools-so-popular-at-a-time-of-increased-secularisation-1.3777895)
  15. Usp. FRANJO, Fratelli tutti, 2020. (http://www.vatican.va/content/francesco/en/encyclicals/documents/papa-francesco_20201003_enciclica-fratelli-tutti.html)
  16. Usp. DRIESSENG., MERRYM. S., nav. djelo, str. 125-127; BENNHOLDK., nav. djelo; MEANY P., nav. djelo; Five Reasons Why Parents Choose a Catholic School Education (https://www.montereybayparent.com/articles/education/five-reasons-why-parents-choose-a-catholic-school-education/, posjećeno 30. listopada 2020.); The Reason Why My Child Goes to Catholic School (https://catholicedaohct.org/blog/the-reason-why-my-child-goes-to-catholic-school; posjećeno 30. listopada 2020.)
  17. Više o tome: RATZINGER J., Europa. Njezini sadašnji i budući temelji, prev. J. Krpeljević, Verbum, Zagreb, 2005.
  18. Više o tome: Uloga Katoličke crkve u razvoju hrvatskog školstva, prir. M. Pranjić, N. Kujundžić, I. Biondić, Hrvatska akademija odgojnih znanosti, Zagreb, 1994.; HOBLAJ A.,LONČARIĆ-JELAČIĆ N., RAZUM R., Crkva i odgoj u Hrvatskoj, BS, 75(2005)1, str. 289–313; PATAFTA D., Obrazovanje u Hrvatskoj u vrijeme katoličke obnove, Spectrum, 1-4 (2009)/1-2 (2010), str. 37-45
  19. Sjemeništa i vjerske škole se zatvaraju tj. ukidaju 1946., a 1952. se Katolički bogoslovni fakultet izbacujes popisa Zagrebačkog sveučilišta; više o tome: AKMADŽA M., Katolička Crkva u komunističkoj Hrvatskoj 1945.-1980., Despot Infinitus d.o.o., Zagreb, 2013.
  20. Usp. Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture,čl. 8. i 9., u: Ugovor između Svete Ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske, HBK, Glas Koncila, Zagreb, 2001.
  21. https://katolicke-skole.hbk.hr/wp-content/uploads/2019/09/Ugovor-o-katoli%C4%8Dkim-osnovnim-i-srednjim-%C5%A1kolama.pdf
  22. https://katolicke-skole.hbk.hr/wp-content/uploads/2019/09/Odgojno-obrazovni-projekt-predlo%C5%BEak.pdf
  23. Više o tome: https://katolicke-skole.hbk.hr/
  24. Usp. CONGREGAZIONE PER L’EDUCAZIONE CATTOLICA, La scuola cattolica, 1977., br. 33-37; 55 (http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/ccatheduc/documents/rc_con_ccatheduc_doc_19770319_catholic-school_it.html)
  25. KONGREGACIJA ZA KATOLIČKI ODGOJ, Odgajati za međukulturalni dijalog u katoličkoj školi, KS, Dokumenti 173, Zagreb, 2016., br. 64
  26. Usp. CONGREGAZIONE PER L’EDUCAZIONE CATTOLICA, Educare oggi e domani. Una passione che si rinnova, Instrumentum laboris, 2014. (http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/ccatheduc/documents/rc_con_ccatheduc_doc_20140407_educare-oggi-e-domani_it.html)
  27. Usp. Benedikt XVI., Carits in veritate, KS, Dokumenti 158, 2010., br. 68-77
  28. Usp.CONGREGAZIONE PER L’EDUCAZIONE CATTOLICA, Educare oggi…
  29. Usp. KONGREGACIJA ZA KATOLIČKI ODGOJ, Odgajati za međukulturalni dijalog…, br. 65-66
  30. Isto, br. 62
  31. Gravissimum educationis, br. 8
  32. Usp. KONGREGACIJA ZA KATOLIČKI ODGOJ, Vjerska dimenzija odgoja u katoličkoj školi, KS, Dokumenti 90, Zagreb, 1989., br. 98-112
  33. Usp. Gravissimum educationis, br. 8
  34. CONGREGAZIONE PER L’EDUCAZIONE CATTOLICA, La scuola cattolica alle soglie sel terzo millennio, 1997., br. 19 (http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/ccatheduc/documents/rc_con_ccatheduc_doc_27041998_school2000_it.html)
  35. Gravissimum educationis, br. 3
  36. KONGREGACIJA ZA KATOLIČKI ODGOJ, Odgajati za međukulturalni dijalog…, br. 55-57
  37. Više o tome: RATZINGER J., Kršćanstvo i kriza kultura, Verbum, Split, 2008.
  38. UCONGREGAZIONE PER L’EDUCAZIONE CATTOLICA, La scuola cattolica, br. 62
  39. Usp.CONGREGAZIONE PER L’EDUCAZIONE CATTOLICA, La scuola cattolica alle soglie…, br. 14
  40. CONGREGAZIONE PER L’EDUCAZIONE CATTOLICA, La scuola cattolica, br. 11; 62
  41. BENEDIKT XVI., Spe salvi, KS, Dokumenti 149, Zagreb, 2008., br. 26