S ciljem trajne formacije djelatnika katoličkih škola u Republici Hrvatskoj Nacionalni ured za katoličke škole organizirao je u ovim specifičnim uvjetima poseban model formacije koji je podrazumijevao tri predavanja koja su snimljena na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu, a koja su djelatnici pratili u svojim matičnim školama, te dvije radionice koje su provodili pojedini profesori sa svojim kolegama.
Misno slavlje u Katedrali
Trajna formacija u požeškoj Katoličkoj gimnaziji s pravom javnosti organizirana je na Dan škole, 15. listopada 2020. u poslijepodnevnim satima nakon svečanog euharistijskog slavlja u Katedrali, koje je predvodio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj msgr. Giorgio Lingua, zajedno s domaćim biskupom msgr. Antunom Škvorčevićem te biskupima Đakovačko-osječke metropolije. Terezijino načelo duhovnoga života bilo je „determinada determinacion“ – činiti sve odlučnom odlučnošću, a istim su načelom na dan proslave zaštitnice Katoličke gimnazije u Požegi, svete Terezije Avilske, djelatnici Škole realizirali spomenuti program.
Nakon blagovanja za stolom Riječi i euharistijskoga kruha, okrijepili su se i za zajedničkim stolom što je bio preduvjet za dobru cjelodnevnu formaciju.
Formacija kroz predavanja i radionice
Stručno usavršavanje djelatnika Katoličke gimnazije u Požegi otvorio je molitvom vlč. Krunoslav Siroglavić, vjeroučitelj. Po završetku molitve započelo je prvo predavanje.
„Isus – liječnik“, predavač doc. dr. sc. Anđelo Maly (Katolički bogoslovni fakultet, Zagreb)
Predavanje je započeo čitanjem evanđeoskog ulomka iz Lk 6,6-11, kojim je htio dati odgovor na neka od sljedećih pitanja: što sveto Pismo govori o pojmu „osoba“ i o njezinoj tjelesnosti, kako Bog vraća pojedincu i zajednici cjelovitost kroz ozdravljenje te kako shvatiti bolest i ozdravljenje. Citirajući najvažnija svetopisamska mjesta na kojima se spominju termini povezani s procesom ozdravljenja (meso, tijelo, duša, živo biće), istaknuo je kako su narodi Svetoga Pisma različito shvaćali spomenute pojmove od nas koji živimo s velikim vremenskim razmakom u odnosu na njih. Želio je time reći kako Krist nije ozdravljao kod ljudi samo ono prema čemu je društvo današnjice usmjerilo ozdravljenje (tijelo, konkretna bolest), nego i međuljudske odnose, duhovne bolesti i opredijeljenost za životne vrijednosti. Predavač je spomenuo različite Isusove „anamneze“ ili područja kojima je on pristupao ljudima opterećenima raznim poteškoćama: otorinolaringologija, oftalmologija, dermatologija i obiteljska medicina, kako bi dao terapiju za izliječene i mogućnost da sama bolesna osoba djeluje nakon ozdravljenja. Isusova terapija je sadržana u tekstu proroka Izaije: „On slabosti naše uze i boli ponese“ (Iz 53,4; Mt 8,17): Isus je poslan izliječiti središnje bolesti čovjekova bića, a to središte treba staviti u osobitu Božju iscjeliteljsku skrb.
Nakon predavanja djelatnici su imali istoimenu radionicu koju je vodio vlč. Siroglavić. Sudionici su se podijelili u nekoliko manjih grupa, a svaka je grupa imala zadatak nacrtati na sredini hamer papira obris čovjeka. Zadatak je bio za svakoga osobno pokušati definirati „bolest“ iz bilo koje razine (kolegijalne, prema učenicima ili prema roditeljima), te odgovore zapisati na ljepljive papiriće i zalijepiti ih na papir, a potom zajedničkom raspravom pronaći odgovor na pitanje na koji način svakog čovjeka odnos s Bogom osposobljuje da u zajednici bude suosjećajan „liječnik“ bližnjemu. Mnogo je situacija u kojima se kroz odnose između učitelja – roditelja – učenika manifestiraju ponašanja koja se mogu poboljšati, a Isusova škola je najbolji putokaz da se to postigne. Na kraju radionice, imajući u vidu da je Isus taj koji liječi svaki odnos, sudionicima su se podsjetili kolika je važnost molitve u ozdravljenju svake vrste, te su se za kraj radionice zajednički pomolili.
Škola kao prostor razvoja osobnog, socijalnog i profesionalnog identiteta učenika, predavač prof. dr. sc. Josip Burušić (Institut društvenih znanosti Ivo Pilar)
Sudionicima su prezentirana brojna znanstvena uporišta bitna za izgradnju učeničkog identiteta te se među sudionicima stručnog skupa dodatno iskristalizirala potreba sustavnijeg praćenja i uvida u obiteljske i socijalne prilike učenika kako bi se mladi u katoličkoj školi mogli što ravnopravnije odgajati za život.
Pozitivna komunikacija kao temelj za dobru suradnju, predavač doc. dr. sc. Krunoslav Novak (Hrvatsko katoličke sveučilište, Zagreb)
Nakon izvrsnog i poticajnog predavanja održana je i istoimena radionica s ciljem osvijestiti da način komunikacije utječe na međuljudske odnose jer o nama ovisi vodimo li računa o drugima i samim time doprinosimo zajedništvu i suradnji. Radionicu je izvela Nikolina Bodolović, stručna suradnica psihologinja. Sudionici su procijenili vlastite načine komunikacije priloženim upitnikom. Naglasili smo koliko je važno da si posvijestimo da je komunikacija neizbježna – u interpersonalnoj situaciji nije moguće nekomunicirati, da je komunikacija je nepovratna – jednom poslana poruka ne može se povući, što je jako važno u radu s djecom i mladima, te da je komunikacija neponovljiva – nemoguće je ponoviti potpuno istu situaciju zato je važno ne stvarati unaprijed scenarije onoga što ćemo reći i kako ćemo nekom nešto reći. U parovima smo analizirali vlastite komunikacijske vještine te predlagali moguće strategije poboljšanja na temelju odslušanog predavanja. Čuli smo na predavanju što je asertivna komunikacija. To je stil komuniciranja koji karakterizira jasno izražavanje naših zahtjeva po načelu: aktivno slušam druge te isto tražim za sebe. Ne okolišam, iskazujem svoje osjećaje i očekivanja te znam uputiti drugima iskrenu pohvalu, ali i konstruktivnu kritiku. Naizgled se čini vrlo jednostavno, ali nažalost, u praksi znamo koliko nam je nekada teško zauzeti se za sebe, zatražiti nešto za sebe, ili jednostavno reći NE. Zato smo kroz zanimljivu aktivnost igre uloga vježbali asertivnu komunikaciju u situaciji kada smo napadnuti. Pritom smo vježbali parafraziranje, reflektiranje osjećaja i empatiju prema sugovorniku. Na kraju smo ponovili svoje znanje o Ja porukama i njihovoj snazi u svakodnevnoj primjeni, te podijelivši radne materijale sudionicima stručnog skupa, zaključili – uljudna energičnost i pristojna odlučnost otvoriti će nam mnoga vrata. Stručni skup je završen molitvom koju je predvodio vjeroučitelj, koji je ujedno udijelio na kraju i blagoslov svima prisutnima.
Ovogodišnja trajna formacija djelatnika katoličkih škola još jednom potvrđuje kako je ne samo učenicima, nego nadasve profesorima i drugim djelatnicima škole na čelu s ravnateljem upućen Isusov poziv: „Duc in altum!“ Izvezi na pučinu! Trajnom formacijom do Božjih visina i čovjekovih dubina poznavanja sebe.