Utemeljitelj i vlasnik Franjevačke klasične gimnazije u Sinju s pravom javnosti je Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu. Škola je neposredno pravni slijednik Franjevačke srednje škole za spremanje svećenika u Sinju, odnosno Franjevačke gimnazije koja je utemeljena god. 1838. i koja otada, dijelom ili u cijelosti, neprekidno djeluje u Sinju.
Franjevačka klasična gimnazija u Sinju, kao najstarija srednjoškolska ustanova u zagorskom dijelu Dalmacije, započela je s radom 1838. objedinjenjem malih samostanskih škola u tri samostana Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Preustrojem i potpunim ujedinjenjem u Sinju ona je 1854. po strogim zahtjevima tadašnjih austrijskih prosvjetnih vlasti stekla pravo javnosti pod nazivom „Javno više hervatsko gimnazije u Sinju pod upravom oo. franjevaca Prisv. Odkupitelja“. To je ujedno i prva gimnazija u južnoj Hrvatskoj s hrvatskim nastavnim jezikom. Škola je prvih pola stoljeća radila u zgradi samostanskog kompleksa na središnjem sinjskom trgu (danas Trg kralja Tomislava). Prolazila je kroz brojne poteškoće u vrijeme nesklonih joj vlasti (austrijske, starojugoslavenske, jugokomunističke), ali je bila i ostala vrelom duhovne i kulturne snage, osobito u vrijeme kada su se tek oblikovali kulturni i nacionalni identiteti na ovim vjetrometnim prostorima. Za potrebe Franjevačkog sjemeništa, a kasnije i za potrebe gimnazije, Provincija je izgradila i 1908. godine otvorila velebnu zgradu uz Alkarsko trkalište. Gimnazija je sve do potkraj Drugoga svjetskog rata uz franjevačke kandidate (sjemeništarce) nastojala školovati i učenike koji će se opredjeljivati za različita svjetovna zvanja. A onda je za gimnaziju nastupilo najteže razdoblje kad su joj komunističke vlasti ukinule pravo javnosti, oduzele gimnazijsku i sjemenišnu zgradu, više profesora uhitile, a neke bez suđenja i pogubile. Nakon višegodišnje raspršenosti po samostanima Provincije svi su razredi ponovno objedinjeni u Sinju 1962. god. pod nametnutim imenom „Franjevačka srednja škola za spremanje svećenika“. Za njezin donekle normalan rad uskoro je, uz veliko odricanje Provincije, u sklopu samostana izgrađena nova zgrada, treća po redu. Unatoč bremenitim okolnostima gimnazija je u svom povijesnom hodu školovala i iznjedrila niz zaslužnih franjevaca i svjetovnjaka koji su ostavili neizbrisiv trag u vjerskom, kulturnom i prosvjetnom naslijeđu Dalmacije i cijele Hrvatske.
U neovisnoj i demokratskoj Republici Hrvatskoj gimnaziji je vraćeno pravo javnosti i pravo na neometan odgojno-obrazovni rad i dostojanstvo. Od 1992. ona je ponovno u svojoj zgradi kraj Alkarskog trkališta i uključena je u sustav školstva Republike Hrvatske kao privatna katolička škola pod svojim pravim imenom „Franjevačka klasična gimnazija u Sinju s pravom javnosti“. Otada osim redovničko-svećeničkih kandidata školuje i mladiće i djevojke koji žele steći gimnazijsku naobrazbu i graditi svjetonazor na općeljudskim, kršćanskim i nacionalnim vrjednotama.
Gimnazija je od svoga početka do danas zadržala izrazito narodno obilježje te na temeljima klasične kulture u svojim učenicima nastoji izgraditi osjećaj za hrvatski jezik, povijest i kulturnu baštinu.
Škola posjeduje vlastitu zgradu s ukupnom površinom od oko 4.000 m2, ali za svoje potrebe koristi se samo istočnom polovicom zgrade jer u drugoj polovici rade osnovna škola i osnovna glazbena škola. Prostor kojim se koristi gimnazija raspoređen je na tri etaže (prizemlje i dva kata) s predvorjem i stubištem. Osim posebno uređene višenamjenske prostorije u školi, na istočnoj strani školskog dvorišta gimnazija posjeduje garnituru asfaltiranih igrališta za rukomet i mali nogomet, košarku i odbojku, ukupne površine oko 1900 m2. Igrališta (osim onoga za rukomet i mali nogomet) međusobno se ne preklapaju pa je moguća istodobna nastava u više različitih športskih disciplina. U prizemlju gimnazijske zgrade nalazi se i kapelica za povremena bogoslužja s manjim skupinama (40-ak osoba) i za mogućnost osobne pobožnosti učenika. Skupna svečana bogoslužja – na početku i završetku školske godine, u prigodi Dana Gimnazije (Svetkovina Bezgrješnog začeća, 8. prosinca) i u nekim drugim prigodama – Gimnazija slavi u crkvi Gospe Sinjske.
Ravnatelj gimnazije je fra Blaž Toplak, a školu pohađa 96 učenika. Postoji osam razrednih odjela. U a odjelima radi se po planu i programu klasične gimnazije, a u b odjelima po planu i programu jezične gimnazije. Školu manjim dijelom pohađaju sjemenišni gimnazijalci koji žele ostvariti redovnički poziv u Franjevačkom redu i spremiti se za studij teologije. Većim su dijelom to mladići i djevojke koji se spremaju za različite stručne i znanstvene studije.
Osim što radi po nastavnom planu i programima za klasičnu i jezičnu gimnaziju ona kao katolička škola gaji i promiče kroz svoje aktivnosti kršćanski sustav vrijednosti koji se ostvaruje u duhu franjevačke zauzetosti za čovjeka i cjelokupno Božje stvorenje, razvija domoljublje, svijest i socijalnu odgovornost, nastoji razvijati društvo vrijednosti, omogućuje učeniku da izraste kao cjelovita osoba, sposobna za samostalno razmišljanje i ispravno vrednovanje različitih ponuda suvremenog društva te ga nastoji zaštititi od pogubnih utjecaja i poroka.
Što se tiče izvannastavnih aktivnosti učenici mogu dodatno razvijati i zadovoljavati neke vlastite sklonosti u gimnazijskome mješovitom zboru, u školskom športskom klubu te u karitativnoj skupini ”Voluntas bona“. Ova karitativna skupina okuplja učenike i učenice koji žele svoje slobodno vrijeme kao izvannastavnu aktivnost posvetiti volontiranju i pomaganju potrebnima te razvijati kršćansku i općeljudsku solidarnost.
Završiti ćemo riječima fra Josipa Grbavca: „Višestruk je rad i mnogovrsne su zasluge po kojima se Franjevačka klasična gimnazija u Sinju našla u redu naših uglednih prosvjetnih ustanova s nacionalnim značenjem. Gajila je znanost i lijepu riječ, poticala profesore da se bave znanošću i umjetnošću… A tko bi ocijenio veličinu rada i žrtava više od 200 nastavnika – svi su oni, kao i mlađe generacije profesora, pridonosili njezinu ugledu i dobru glasu. Kroz Gimnaziju su prošle tisuće đaka i nije se čulo da bi se tko stidio što je bio učenik ove škole.“